Equitatus

Svi jahači engleskog stila koriste iste osnovne elemente konjske opreme i jahaće odjeće s manjim varijacijama ovisno o stilu jahanja. Najosnovnija oprema za konja sastoji se od sedla, podsedlice, stremena (uzengija), stremenskih (uzengijskih) remena, kolana i uzde (jahače oglavina) sa žvalama. U osnovnu opremu jahača spada prvenstveno jahaća zaštitna kaciga (kacige drugih namjena ne pružaju odgovarajuću zaštitu), čepse, jahaće cipele (mogu i druge gležnjače s petom), zaštitni prsluk, jahaće hlače (rajterice) i rukavice. Tu je još i bič (korbač) koji ne spade u odjeću, ali je takodjer dio opreme jahača. Svaki zaljubljenik u jahanje zna da postoji još mnogo detalja i sitnica koji mogu pridonjeti udobnosti jahanja i boljem vizualnom dojmu, ali o tome drugom prilikom.

U amaterskom jahanju različite discipline neće bitnije utjecati na izbor jahaće odjeće i opreme za konja. Tek u višim kategorijama natjecanja pojavljuje se potreba za prilagođavanje jahaće odjeće i konjičke opreme prema zahtjevima discipline u kojoj se natječe (prepone, dresura, endurance…)

Najpopularniji oblici engleskog stila u Hrvatskoj su dresura, prepone i endurance koji većim djelom imaju slične zahtjeve po pitanju opreme uz zadovoljenje određenih specifičnosti svake od tih disciplina. U svijetu još srećemo polo i lov.

Osnove jahaće odjeće

Temeljni elementi jahaće odjeće su kaciga, čepse, jahaće cipele, zaštitni prsluk, jahaće hlače (rajterice) i rukavice. Nikako nije primjereno jahati u starim trapericama ili trenirci i sandalama. Odjeća nesmije biti široka i šlampava, već mora dobro pristajati uz tijelo. Uz estetsku komponentu, daleko važnija je siguronosna komponenta.

Jahaće hlače (rajterice)

Jahaće hlače su izrađene od prirodnih materijala sa uobičajeno 5% elastana kako bi savršeno pristajale uz tijelo; poželjno je da su priljubljene uz noge kako nabori nebi izazvali natiske, te da bi imali što bolji osjećaj u kontaktu s konjem. Izrađuju se u tri osnovne varijante; pojačanja samo na koljenu; pojačanje od koljena preko zadnje i unutarnje strane nogu te preko zadnjice – omogućuju ugodnije jahanje jer je pojačanje izrađeno od antiskliznog materijala pa je manja mogućnost klizanja po sedlu, i kao treće, takozvane jodophur rajterice koje su u donjem dijelu malo šire, idu preko gležnja, imaju kožu sve do gležnja i omogućavaju jahanje u jahačim cipelama bez čepsa.

Košulje, prsluci, jakne

Vrijedi slično kao i za rajterice. Mora biti uz tijelo ( široko i lepršavo može uplašiti konja), a istovremeno dovoljno komotno da omogućava nesmetano kretanje. Za jahanje u prirodi, a naročito u šumi i po najvećim vrućinama moramo nositi košulje ili majice dugih rukava kako bismo spriječili moguće ozljeđivanje. Na jaknama i prslucima gotovo pod obavezno moramo imati cif koji je moguće otpustiti s donje strane kako nam se nebi stvarali neugodni nabori, a poželjno je da ima i raspore na bokovima kako nam zadnji dio nebi smetao u dodiru sa sedlom.

Kaciga za jahanje

Današnje jahaće kacige su daleko odmakle od nekadašnjih tradicionalnih jahaćih kapa. Nekadašnje kape nisu imale gotovo nikakvu zaštitnu ulogu; prvenstveno su bile u funkciji dres koda, dok današnje kacige prvenstveno pružaju maksimalnu zaštitu za glavu i potiljak. Moderne kacige su lagane (cca 500-600g) i imaju dobro provjetravanje tako da nisu neugodne za nošenje ni na velikim vrućinama. Kaciga mora čvrsto pristajati uz glavu; najbolje je da je na granici žuljanja kako bi u potpunosti mogla ispunjavati svoju funkciju. Ako je prevelika, prilikom pada može skliznuti naprijed i slomiti nosnu kost. Nikako ne kupujte kacige koje na sebi nemaju oznaku da zadovoljavaju siguronosnu nomu EN 1834. Ne štedite na kacigi; najbolje da vam kaciga nikad ne zatreba i da to bude vaš bačen novac, ali ako slučajno zatreba samo jednom vjerujte te mi, požalit ćete što niste odvojili koju kunu više.

Jahače cipele i čizme

Naročito za početnike, a gotovo svi profesionalci za svakodno jahanje i treninge koriste jahaće cipele u kombinaciji s čepsama. Daleko su ugodnije i praktičnije jer ne zahtjevaju nužno preobuvanje kao čizme.
Cipele postoje jahaće, kao i tzv. Padock koje imaju metalnu zaštitnu kapicu za nožne prste.
Čepse mogu biti od meke kože ili antilopa koje se koriste za svakodnevni rad, kao i od tvrde kože koje se u kombinaciji s jahaćim cipelama koriste kao zamjena za čizme na turnirima regionalnog ranga.
Čizme mogu biti gumene (najčešče se koriste zimi i prilikom rada u velikom blatu), a za takmičenja visokog ranga obavezno moraju biti kožne. Početnici obično odmah požele jahaće čizme jer je to neka uobičajena percepcija, no to je svakako loš izbor iz nekoliko razloga. Prvo i osnovno, jahaće čizme su u pravilu udobne samo na konju; čim sidjete s konja u njima je prilično teško i neugodno hodati zbog sara koje su postavljene tako da nogu u uzengijama same postavlaju u položaj peta dolje; dakle, kad stojite na zemlji potkoljenicu guraju prema naprijed; zatim, prilično su nespretne za obuvanje i izuvanje osim ako imaju cif na stražnjoj strani sare, ali onda je on prilično osjetljiv i često se kvari; uz to, u standardnoj izvedbi je vrlo teško pronaći saru koja odgovara, pa se najčešće čizme moraju naručivati po mjeri, a onda to dodatno poskupljuje cijelu priču.